Svijet

Svijet (98)

Veliko nevrijeme je u četvrtak zahvatilo područje Bjelovarsko-bilogorske, Osječko-baranjske, Koprivničko-križevačke i Virovitičko-podravske županije. Materijalna šteta je nastala na mnogim objektima, povrijeđena je jedna djevojčica, a pogođena područja imaju problema sa strujom.

Najpogođenija od svih je Čazma gdje je oluja odnijela krovove sa 30-ak kuća i povrijeđena je djevojčica nakon što je na nju palo stablo. Ona je prevezena u bolnicu.

Bjelovarsko-bilogorski župan Marko Marušić izjavio je da će svakako proglasiti elementarnu nepogodu i da su, pored Čazme, zabilježene velike štete i na području grada Grubišnog Polja i općine Berek te da su moguće i u još nekim općinama i gradovima te županije.

Velika materijalna šteta nastala je na krovovima obiteljskih kuća, poslovnih objekata, vozilima te osnovnoj školi, a zbog oštećenja dalekovoda došlo je do prekida u opskrbi električnom energijom. Nevrijeme praćeno vjetrom, tučom te kišom zahvatilo je i područje Grubišnog Polja, gdje je uzrokovalo materijalnu štetu na objektima i vozilima.

Kako su javili građani, jak vjetar nosio je krovove, čupao stabla i prevrtao kamione, a dijelovi grada su vez električne energije zbog kvarova na dalekovodu.

Grom je jučer udario i u avion Croatia Airlinesa koji je letio iz Dubrovnika u Zagreb, no sigurnost putnika nije ugrožena i avion nije oštećen, kazali su iz te aviokompanije.
 

Kapetan je prijavio udar u fazi slijetanja, rekao je glasnogovornik Croatia Airlinesa Davor Janušić za HRT: "Sve je prošlo u najboljem redu, sigurnost putnika nije ugrožena".

Janušić je također istaknuo kako je avion inače konstruiran po načelu Faradayevog kaveza, tako da elektricitet koji preuzme prenosi u atmosferu preko statičkih ispražnjivača.

Danas i sutra Državni hidrometeorološki zavod Hrvatske očekuje još češće i obilne lokalne padavine, praćene grmljavinom.
klix.ba


Džamija u Sisku plod je višegeneracijske i višedecenijske želje muslimana sisačkog džemata, a prvi spomen inicijative izgradnje džamije spominje se u dokumentima i arhivi džemata Sisak od 1967.
 

Džamija i Islamski kulturni centar u Sisku, u Hrvatskoj, svečano su otvoreni u prisustvu najviših državnih i vjerskih lidera Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Republike Turske, javlja Anadolija.

Džamiju je otvorio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan. Svečanosti otvaranja prisustvovale su hiljade vjernika.

Između ostalih, prisustvovali su i reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, predsjednik Uprave za vjerske poslove (Diyanet) Republike Turske Ali Erbas, te generalni direktor Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA) Serkan Kayalar.
 

Višedecenijska želja muslimana

Parcela na kojoj je izgrađena džamija i Islamski kulturni centar kupljena je 2006. godine, 2014. su riješeni imovinsko-pravni odnosi, a 2016. je dobijena građevinska dozvola. Godine 2017. počeli su građevinski radovi.

Džamija u Sisku plod je višegeneracijske i višedecenijske želje muslimana sisačkog džemata, a prvi spomen inicijative izgradnje džamije spominje se u dokumentima i arhivi džemata Sisak od 1967. godine, nakon osnivanja tadašnjeg Odbora Islamske zajednice u Sisku.

Nakon kupovine prostora za potrebe džemata 1974. godine, džematski život odvijao se u dvospratnoj kući koja je prenamijenjena za potrebe mesdžida, mektepske učionice i sjedište MIZ Sisak u Petrinjskoj 64 u Sisku.

Pokretanje pitanja potrebe izgradnje džamije u Sisku inicirao je rahmetli Fuad ef. Karaga, dugogodišnji sisački glavni imam.

Nakon dolaska Alema ef. Crnkića, sadašnjeg glavnog imama MIZ Sisak od 2003. godine, Izvršni odbor MIZ Sisak se aktivno i intenzivno bavio ovim pitanjem. Ključne godine su 2006. godina kada je kupljeno zemljište, odnosno parcela na kojoj je izgrađena džamija i Islamski kulturni centar, zatim 2014. u kojoj su riješeni imovinsko-pravni odnosi sa Hrvatskom, kao i 2016. u kojoj je ishođena građevinska dozvola. Jedna od ključnih godina je i 2017. u kojoj su počeli građevinski radovi.

Najveći doprinos gradnji dala TIKA

Proces priprema kroz ishođenje potrebne dokumentacije započeo je za vrijeme muftije Ševke ef. Omerbašića, a kompletna gradnja džamije i Islamskog centra završava se u mandatu muftije Aziza Hasanovića koji je uložio najveći trud u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa u vlasništvu nad parcelom, kao i pronalasku glavnog pokrovitelja za izgradnju.

Proteklih 16 godina se operativno vodio cjelokupan administrativno-tehnički proces ishođenja dokumentacije, odabira idejnog rješenja, a posljednjih pet godina period građevinskih radova.

Najveći doprinos i pomoć u izgradnji džamije i Islamskog kulturnog centra dala je TIKA. Otvaranjem džamije i Islamskog kulturnog centra Medžlis Sisak je na raspolaganje dobio kompleks kojeg na 2.500 metara kvadratnih čine molitveni prostor, polivalentna dvorana, prostorije za biblioteku i čitaonicu, restoran, imamski stanovi, apartmani i učionice. 

IZVOR: balkans.aljazeera.net


Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan saopćio je da je u Turskoj uhvaćen jedan od najvažnijih vođa terorističke organizacije ISIL terorist Bashar Khattab Ghazal al-Sumaidai, kodnog imena Abu Zeid/Master Zeid.

Erdogan je novinarima u avionu na povratku iz Zagreba kazao da je čelnik terorističke organizacije ISIL uhvaćen uspješnom operacijom Turske obavještajne službe i policije u Istanbulu.

- Međunarodni izvještaji i Izvještaj o sigurnosti Ujedinjenih nacija također su sadržavali informaciju da je ovaj terorist bio jedan od visokih rukovodilaca terorističke organizacije ISIL - rekao je Erdogan.

Erdogan je također kazao da je uspješna operacija hvatanja teroriste izvedena nakon pomnog praćenja veza među teroristima u Siriji i Istanbulu i na osnovu obavještajnog saznanja da dotični ilegalno ulazi u Tursku.

- Istanbulske sigurnosne jedinice su utvrdile da je terorist koristio lažni identitet - dodao je Erdogan.
faktor.ba


 

U trenutku kada je kraljica Elizabeta II preminula, tron ​​je odmah i bez ceremonije prešao na nasljednika Charlesa, bivšeg princa od Velsa. Ali postoji niz praktičnih i tradicionalnih koraka kroz koje mora proći da bi bio krunisan za kralja.

On će biti poznat kao kralj Charles III.

To je bila prva odluka za vrijeme vladavine novog kralja. Mogao je izabrati bilo koje od svoja četiri imena - Charles Philip Arthur George. On nije jedini koji se suočava sa promjenom titule.

Iako je prijestolonasljednik, princ William neće automatski postati princ od Velsa jer će to morati da mu dodjeli njegov otac. Naslijedio je očevu titulu vojvode od Cornwalla - William i Kate se sada zovu vojvoda i vojvotkinja od Cornwalla i Cambridgea.

 

Tu je i nova titula za Charlesovu suprugu, Camillu, koja postaje kraljica supruga (supruga je termin koji se koristi za supružnika monarha).

Očekuje se da će Charles biti zvanično proglašen kraljem u subotu. To će se dogoditi u St James's Palace u Londonu, ispred ceremonijalnog tijela poznatog kao Vijeće za pristupanje.

Sastoji se od članova Tajnog vijeća, grupe viših poslanika, bivših i sadašnjih, i kolega, kao i nekih viših državnih službenika, visokih komesara Commonwealtha i lorda gradonačelnika Londona.

Teoretski ima pravo da prisustvuje više od 700 ljudi, ali s obzirom na kratak rok, stvarni broj će vjerovatno biti daleko manji. Na posljednjem pristupnom vijeću 1952. prisustvovalo je oko 200 zvanica.

Na sastanku će smrt kraljice Elizabete II objaviti lord predsjednik Tajnog vijeća (trenutno poslanica Penny Mordaunt), a proglas će biti pročitan naglas.

Formulacija proglasa se može mijenjati, ali to je tradicionalno bio niz molitvi i obećanja, kojima se hvali prethodni monarh i obećava podrška novom.

Ovaj proglas potom potpisuju brojne visoke ličnosti uključujući premijera, nadbiskupa Canterburyja i lorda kancelara.

Kao i kod svih ovih ceremonija, pažnja će se posvetiti onome što je moglo biti izmijenjeno, dodato ili ažurirano, kao znak nove ere.

Kralj prisustvuje drugom sastanku Pristupnog vijeća, zajedno s Tajnim vijećem. Ovo nije "polaganje zakletve" na početku vladavine britanskog monarha, u stilu nekih drugih šefova država, poput predsjednika SAD-a. Umjesto toga postoji izjava novog kralja i u skladu s tradicijom koja datira s početka 18. stoljeća on će dati zakletvu da će sačuvati škotsku crkvu.
 

Nakon fanfare trubača, bit će javno obavljeno proglašenje Charlesa za novog kralja, a to će uraditi s balkona iznad Friary Courta u St. James's Palaceu.

On će reći: "Bože čuvaj kralja", a prvi put od 1952. godine zasvirat će se državna himna sa riječima "Bože čuvaj kralja" (ranije je bilo "Bože čuvaj kraljicu".

U Hyde parku, na londonskom Toweru i sa mornaričkih brodova ispaljivat će se topovi u znak pozdrava, a proglas kojim je Charles proglašen kraljem bit će pročitan u Edinburgu, Cardifu i Belfastu.

Simbolični vrhunac pristupanja bit će krunisanje, kada Charles bude formalno krunisan za kralja. Zbog priprema, krunisanje se vjerovatno neće dogoditi vrlo brzo nakon Charlesovog pristupanja. Kraljica Elizabeta je naslijedila tron ​​u februaru 1952. godine, ali je krunisana tek u junu 1953. godine.

Posljednjih 900 godina krunisanje se održavalo u Westminsterskoj opatiji. William "Osvajač" je bio prvi monarh koji je tamo krunisan, a Charles će biti 40.

Riječ je o anglikanskoj vjerskoj službi koju obavlja nadbiskup Canterburyja. Na vrhuncu ceremonije, on će staviti na Charlesovu glavu krunu svetog Edvarda, krunu od zlata, koja datira iz 1661. godine. Za razliku od kraljevskih vjenčanja, krunisanje je državna prilika - vlada to plaća i na kraju odlučuje o listi gostiju.

Bit će muzike, čitanja i rituala pomazanja novog monarha, korištenjem ulja narandže, ruže, cimeta, mošusa i ambra.

Novi kralj će položiti krunsku zakletvu pred cijelim svijetom. Tokom ove razrađene ceremonije on će dobiti kuglu i žezlo kao simbole svoje nove uloge, a nadbiskup Canterburyja će mu staviti krunu od punog zlata na glavu.

Charles je postao i lider Commonwealtha, udruženja 56 nezavisnih država i 2,4 milijarde ljudi. Za 14 od ovih zemalja, kao i za Veliku Britaniju, kralj je šef države.

Ove zemlje, poznate kao kraljevstva Commonwealtha, su: Australija, Antigva i Barbuda, Bahami, Belize, Kanada, Grenada, Jamajka, Papua Nova Gvineja, Sveti Kristofer i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Novi Zeland, Solomon Ostrva, Tuvalu.

Princ Charles svoj red za tron britanske monarhije čeka već više od šezdeset godina, te je time postao jedini član kraljevske porodice koji je toliko dugo čekao na krunu.

klix.ba


 

Kraljica Elizabeta II je preminula jučer čime je okončana najduža vladavina u britanskoj historiji. Iz palače je saopćeno da je umrla mirno, okružena svojom porodicom u dvorcu Balmoral u Škotskoj.

U danima koji su pred nama, evo šta šta očekujemo što se tiče protokola i njene državne sahrane, dok cijela nacija i svijet odaju počast.

Nakon što se kovčeg vrati u London, kraljicino tijelo će biti u Westminster Hallu četiri dana prije sahrane, omogućavajući građanima da prođu pored i odaju počast.

Velika dvorana je najstariji dio Westminsterske palate, u srcu britanske vlade.

Posljednji član kraljevske porodice čiji je kovčeg bio u sali bila je majka Elizabete II, 2002. godine, kada je više od 200.000 ljudi stajalo u redu da pogleda njen kovčeg.

Kraljičin kovčeg će počivati ​​na podignutoj platformi, poznatoj kao katafal, ispod srednjovekovnog drvenog krova dvorane iz 11. vijeka. Svaki ugao platforme će čuvati vojnici iz jedinica koje služe Kraljevskom dvoru.
 

Ona će u Westminster Hallu biti dovedena iz Buckinghamske palate u povorci, u pratnji vojne parade i članova kraljevske porodice.

Ljudi će također moći da posmatraju procesiju dok prolazi ulicama, a veliki ekrani koji će prenositi događaje će vjerovatno biti postavljeni u londonskim kraljevskim parkovima.

Njen kovčeg će biti ogrnut u kraljevskom standardu, a jednom u Westminster Hallu bit će na vrhu s krunom Imperial State, kuglom i žezlom.

Kada se kovčeg postavi na mjesto u dvorani, bit će održana kratka služba. Nakon toga će javnosti biti dozvoljen ulazak.

Kada je sahrana?

Očekuje se da će se kraljicina državna sahrana održati u Westminsterskoj opatiji za manje od dvije sedmice, a tačan dan će tek potvrditi dvor.

Opatija je historijska crkva u kojoj se krunišu britanski kraljevi i kraljice, uključujući i krunisanje kraljice 1953. godine, i gdje se udala za princa Filipa 1947. godine.

Šefovi država iz cijelog svijeta doći će kako bi se pridružili članovima kraljevske porodice da bi se prisjetili života i služenja kraljice. Visoki britanski političari i bivši premijeri također će biti tamo.

 

Nakon sahrane, kraljicin kovčeg će biti prenijet u pješačkoj povorci od opatije do Wellington Archa, u londonskom Hyde Park Corneru prije nego što se pogrebnim vozilom uputi u Windsor.

Kovčeg će tog popodneva krenuti na svoje posljednje putovanje do kapele Svetog Georgea u zamku Windsor.

Očekuje se da će se kralj i stariji članovi kraljevske porodice pridružiti procesiji u zamku Windsor prije nego što kovčeg uđe u kapelu.

St. George je crkva koju kraljevska porodica redovno bira za vjenčanja, krštenja i sahrane. Tu su se vjenčali vojvoda i vojvotkinja od Sasexa, princ Harry i Meghan, i gdje je održana sahrana kraljičinog supruga princa Filipa.

klix.ba

 

Protekli vikend osim njemačkih parlamentarnih izbora u Europi održani su i lokalni izbori u Austriji gdje je Komunistička partija (KPO) napravila veliko iznenađenje i pobijedila u izbornoj utrci u Grazu, a drugi u veličini grada u Austriji.

Prema preliminarnim rezultatima, Komunistička partija Austrije u Grazu je osvojila 29,2 posto glasova što je rast od nevjerojatnih 8,8 posto u odnosu na prošli izborni ciklus.

Iako sada slijede pregovori oko koalicija koje će činiti većinu u gradskom vijeću, Komunistička partija će kao vodeća partija u glavnom gradu Štajerske na poziciju gradonačelnice predložiti 62-godišnju Elke Kahr, dugogodišnju političarku iz Graza.

Pobjedom Komunističke partije, politička slika Graza se značajno promijenila. Austrijska narodna partija (OVP), ujedno stranka kojom predsjedava Sebastian Kurz, zabilježila je pad od 12 posto te je osvojila 25,8 posto glasova.

Rezultati lokalnih izbora u Grazu (Foto: Facebook)
Rezultati lokalnih izbora u Grazu (Foto:Facebook)

Od ostalih stranaka koje čine vijeće, Zeleni su se etablirali kao treća najjača stranka u Grazu sa 17 posto osvojenih glasova što je 6,5 posto više u odnosu na prethodne izbore.

Pad koji nije tako značajan kao kod OVP-a, zabilježili su i Socijaldemokratska partija (SPO) koja je osvojila 9,8 posto glasova, ali i desničarska Slobodarska partija Austrije (FPO) koja je osvojila 10,9 posto glasova što predstavlja pad od 4,9 posto.

Na državnom nivou nevidljivi, na lokalnom upečatljivi

Iako u cijeloj Evropi možemo svjedočiti jačanju političkih opcija koje odstupaju od klasičnog poimanja politike u 21. stoljeću, mnoge je iznenadio rezultat Komunističke partije Austrije u Grazu.

Posljednji put kada se komunizam mogao vezati za evropske države, bio je period kraja osamdesetih godina kada je na području Evrope egzistiralo nekoliko država koje su predvodile Komunističke partije.

Nakon pada "crvene" Evrope, Komunistička partija Austrije našla se devedesetih godina na sličnoj prekretnici kao i sve komunističke partije u tom periodu. Članstvo se osipalo, a razočarani komunisti su tražili spas u socijaldemokratiji.
 

Tokom devedesetih, KPO je na državnom nivou bio neprimjetan. Čelnici partije fokusirali su se na ideje koje su ocijenjene kao ekstremne, a odnosile su se na protivljenje ulasku Austrije u Evropsku uniju, antiglobalizacijskim tekovinama i drugim principima.

Međutim, stvari za austrijske komuniste odvijale su se znatno drugačije na lokalnom nivou u čemu je naročito prednjačio ogranak KPO-a u Grazu. Na početku devedesetih godina, na čelo partije u Grazu dolazi Ernest Kaltenegger - štajerski komunista koji je još tokom osamdesetih godina djelovao u Gradskom vijeću Graza na pitanjima socijalnih i stambenih politika.

U trenutku njegovog dolaska na čelo partije u Grazu, komunisti su uživali povjerenje 4,2 posto glasača. Iako se Kaltenegger nikada nije odrekao marksističke ideologije, za razliku od drugova iz prošlosti, učio je na greškama prethodnika.
 

S obzirom da je u Grazu tokom devedesetih godina naročito postao izražen problem stanogradnje i iznajmljivanja stanova, Kaltenegger je kroz KPO formirao tzv. "broj za hitne slučajeve" na koji su građani mogli nazvati te se žaliti na povećanje stanarina, bespravne deložacije i druge probleme koji su ih mučili.

"Loš kvalitet javnih stanova i pokušaji privatnih stanodavaca da isele stanare koji su duži period stanovali pod jeftinim ugovorima o zakupu stanova, bila su pitanja koja su za komuniste predstavljala važnu stvar. Za razliku od francuskih komunista, austrijski se nisu odlučivali na nasilne metode obračuna sa stanodavcima već su uspostavili 'liniju za hitne slučajeve' kako bi ponudili pravnu, ali i finansijsku pomoć građanima koji se nađu u problemima", navodi se.

Nakon početnih akcija u pogledu poboljšanja stambene politike, komunisti u Grazu su do 2003. godine napravili niz poteza koji su ih lansirali u sami vrh političke. Kroz gradsko vijeće, KPO je nastavljao potencirati pitanja stambenih politika što se ispostavio kao dobar potez.

"KPO je predstavio prijedlog zakona u gradskom vijeću kojim se propisuje da niko ko živi u javnim stambenim objektima neće morati plaćati više od trećine svog prihoda za kiriju. Stranke su odbacile ovaj prijedlog, ali je KPO nastavio s prikupljanjem potpisa građana te je uspio skupiti 17.000 potpisa građana koji su podržali ovu ideju. Nakon toga, prijedlog zakona je jednoglasno usvojen u parlamentu", objasnili su zvaničnici austrijskim medijima.

Naredni izbori, 1998. godine, donijeli su rast od 7,8 posto, a u međuvremenu, Kaltenegger je iznio niz prijedloga koji su u tom trenutku djelovali šokantno.
 

Naime on je pokrenuo inicijativu da svi zvaničnici KPO-a koji učestvuju u radu Gradskog vijeća zadrže visinu svoje plate u nivou plata kvalificiranih radnika u tom periodu. Primjera radi, Kaltenegger je na mjesečnom nivou inkasirao 6.000 eura. Od tog iznosa, političar bi 2.000 eura zadržavao za sebe, dok je 4.000 eura odvajao u poseban socijalni fond koji je uspostavila Komunistička partija, a koji je pomagao osobama koje bi se nalazile u problemima zbog plaćanja stanarina i drugih troškova.

Kako bi sve bilo transparentno, Kaltenegger i komunisti su na redovnom mjesečnom nivou održavali konferencije za medije koje su nazvali "Dani otvorenih računa" na kojima bi se transparentno predstavljali rezultati rada i utroška sredstava od plata zvaničnika ove partije.

S obzirom da su svi zvaničnici slijedili ovaj primjer, komunisti u Grazu su brzo prikupili gotovo 2,5 miliona eura s kojima su pomogli desetine hiljada građana u Štajerskoj oblasti, a sam Kaltenegger je proglašen "anđelom siromašnih".

Sve odluke koje je donijela partija u periodu od nekoliko godina, dovele su do toga da stranka 2003. godine osvoji nevjerovatnih 20,3 posto glasova te je tako postala treća stranka po jačini u Grazu.

Nastavak rasta i novo doba

Već 2004. godine, Komunistička partija u Grazu nastavlja svoje aktivnosti kada je riječ o poboljšanju stambenih politika. Kroz rad Gradskog vijeća, tada već kao stranka koja ima određeni utjecaj među stanovnicima, komunisti su blokirali pokušaj privatizacije javnog stambenog fonda u Grazu što je bio trend koji se iz Njemačke prelio u Austriju.

"Iako smo bili mala stranka, uspjeli smo skupiti više od 10.000 potpisa za našu peticiju što je prema štajerskim zakonima dovoljno za organizovanje referenduma. Na tom referendumu, čak 96 posto građana glasalo je protiv privatizacije javnih stambenih jedinica", ističe za njemačke medije zvaničnik ove partije Robert Krotzer.
 

Iako su vlast u Grazu činili OVP i FPO, predsjednik komunista u Grazu Ernest Kaltenegger bio je uvjeren kako komunistička ideja ima budućnost u drugom po veličini austrijskom gradu.

"Komunistička partija je stranka budućnosti. Uspjeli smo se etablirati na solidnom lokalnom nivou", rekao je Kaltenegger za Die Presse 2010. godine, periodu koji je označio i njegov odlazak s političke scene.

Kormilo stranke, vrlo brzo je preuzela Elke Kahr - provjereni kadar Komunističke partije koja je ostala predsjednica sve do danas. Iako se dogodila promjena na vrhu, komunisti u Grazu nastavili su dosljedno sprovoditi socijalne politike. Takav stav doveo je i do novog jačanja stranke koja je 2012. godine postala druga stranka po jačini u Grazu s 19 posto glasova.

Nešto manji rast uslijedio je i na izborima 2017. godine, ali već tada najjača stranka u gradskom vijeću OVP u saradnji s desničarskom FPO isplanirala je način kako će smanjiti utjecaj komunista u vijeću.

Odjel za stambena pitanja koji je deceniju unazad predvodili komunisti, nova koalicija je odlučila podijeliti između sebe što se na neki način tumačilo i kao "osveta" koju su stranke pomno planirale i usmjeravale protiv Komunističke partije za koju niko nije imao pretjerane simpatije.
 

I pored teške i nezavidne situacije, šefica stranke Elke Kahr svoj posao nastavila je u Odjelu za ceste i javni prijevoz, a njen kolega iz stranke Robert Krotzer obavljao je poslove vezane za javno zdravstvo.

"Komunisti su dobili ministarstvo zdravstva jer tamo ne mogu napraviti nikakvu štetu", govorili su zvaničnici desničarske koalicije OVP-FPO.

Međutim, ono čemu se niko nije nadao jeste pandemija koronavirusa koja je upravo od nekih stranaka napravila tragičare, dok je od nekih stvorila nove heroje. Svoj utjecaj i već dobro isprobanu praksu kada je riječ o komuniciranju s građanima, komunisti su iskoristili i tokom pandemije kada su ponovo pokrenuli telefonsku liniju koja je ovaj put trebala pomoći starijim osobama.

"Željeli smo im pružiti konkretnu podršku, davanjem vaučera za namirnice ili čak i samom kupovinom. Nacionalna vlada je dala brojna obećanja da će staviti na raspolaganje brze antigenske testove, ali smo i to na kraju platili iz vlastitih džepova i poslali ih u staračke domove i socijalne institucije. Kada je došao period vakcinacije, tu smo promociju vršili kroz džamije, crkve, biblioteke i različite dijelove grada. Sve smo to radili kako bismo opravdali naš cilj da budemo korisna partija za svakodnevni život", rekao je Krotzer.
 

Osim pitanja pandemije, ocijenjeno kao problem u kojem su se komunisti odlično snašli, mnogi su istakli kako su neuspjesi i u drugim sektorima obilježili desničarsku vladu tokom 2020. i 2021. godine.

"U Grazu, planovi gradnje vrlo brzo su se odobravali, a zelene površine su nestajale. Razlog za to je ponašanje gradonačelnika Siegrieda Nagla koji se suviše prijateljski ponašao prema investitorima. Mnogi su se uznemirili zbog toga. Čak smo u razgovoru s ljudima često znali čuti: 'Cijeli život glasamo za OVP, ali što je dosta, dosta je", naveli su znaničnici ove stranke.

Prisan pristup građanima i briga o stvarnim problemima, donijeli su Komunističkoj partiji Austrije pobjedu u Grazu. Stranka je zauzela prvo mjesto na izborima 26. septembra, a dugogodišnji gradonačelnik je podnio ostavku.

Iako stranka ne krije da i dalje baštini ideje marksizma, njeni lideri su od devedesetih godina povlačili dobre poteze koji su omogućili uspješnu političku transformaciju. Umjesto žaljenja za prošlim vremenima, KPO je svoju energiju preusmjerila na rješavanje konkretnih problema na lokalnim nivoima koji se tiču kako radničke klase, tako i onih građana koji slove za nešto bogatiji sloj stanovništva.
 

"Ovaj rezultat je nevjerovatan. Još ne vjerujemo šta smo napravili. Već kreću razgovori o koalicijama, ali slobodno možemo reći - naš najvjerniji koalicioni partner su građani Graza. Mi smo uvijek bili od riječi i uvijek uz naše građane. Nećemo dopustiti da građanima savijaju kičmu", rekla je Elke Kahr nakon izbora.

Kako je Bog prihvatio pregovore s drugim strankama, jedno je sigurno - Komunistička partija u Grazu definitivno je zaokupirala pažnju javnosti i postala primjer kako uz mukotrpan rad na terenu i harizmatične lidere koji prepoznaju prave probleme građana, jedna "zaboravljena" ideja može uz adekvatno prilagođavanje postati političko osvježenje na lokalnim nivoima.

klix.ba

Svaku večer mislimo da su to najžešći napadi na Pojas Gaze, međutim, čim padne mrak, shvatimo da može biti i gore, kazao je za Večernji list Mustafa El Savaf (Al Sawaf), glasnogovornik ministarstva zdravlja u Pojasu Gaze dodavši kako su bolnice pune. 

– Sada smo otvorili još nekoliko poljskih prihvatilišta za ranjene jer kroz bolnicu jedva hodaju doktori koliko je krcata krevetima. Nemamo lijekova, gorivo za agregate je pri kraju i ne znamo koliko će to sve skupa još trajati – govori El Savaf ističući kako su svi COVID odjeli zatvoreni, a zaraženi bolesnici pušteni kućama jer za njih nema ni kisika ni adekvatnog liječenja.

Napominje kako se nada da će toj agoniji brzo doći kraju.

Želje i nade El Savafa u skori kraj krvavog sukoba zasad nisu na vidiku s obzirom na to da je izraelski premijer Benjamin Netanjahu ustrajan u tomu da nastavi rat barem još dva ili tri dana kako bi postigao bilo kakva vojna postignuća koja će mu omogućiti da iz sukoba izađe kao pobjednik. Bilo kakav prekid vatre u ovom trenutku, na koji bi Netanjahu pristao, bio bi koban za njega jer je svoju ratnu kampanju vodio na tome da će nanijeti težak udarac militantima u Pojasu Gaze.

 

Netanjahu ne sluša nikoga

Netanjahu ne sluša nikoga niti mari za kritike koje na njegov račun stižu iz cijelog svijeta. Čak ne sluša ni američkog predsjednika Džo Bajdena (Joe Biden), koji se suočava s rastućim pritiskom zastupnika iz njegove Demokratske stranke da preuzme glasniju ulogu, no američki dužnosnici navode da su se on i njegov tim opredijelili za manje ‘glasnu’ akciju razgovarajući s izraelskim dužnosnicima i američkim saveznicima u arapskom svijetu. 

Američka administracija do sada je blokirala tri rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a koje su zahtijevale prekid vatre. U SAD-u raste pritisak ljevice na Bajdena da se snažnije angažira i prestane podržavati izraelsku stranu, a zanimljivo je da ga kritizira i desnica, koja tvrdi da je osnažio neprijatelje Izraela. Umjesto toga, SAD se fokusira na tihu diplomatiju, što bi se moglo pokazati kao udarac Bajdenovim ambicijama da se Amerika vraća u središte svjetskog poretka.

Tokom posljednjih nekoliko godina Demokratska stranka djelomično je promijenila politiku prema Izraelu, kojem je uvijek davala bezrezervnu podršku, dok sada pokazuje veću spremnost da kritizira Izrael i zauzme se za obranu prava Palestinaca.

Poginulo više od 200 ljudi

Još je u martu anketa Gallupa pokazala da se 53 posto demokrata založilo za izvršavanje većeg pritiska na Izrael da napravi kompromise kako bi okončao izraelsko-palestinski sukob, što je skok od 10 postotnih poena u odnosu na 2018. te 20 u odnosu na 2008. godine.

Te ankete pokazuju kako su liberalniji demokrati manje skloni Izraelu nego što su bili proteklih godina iako većina Amerikanaca i dalje kaže da podržava savezništvo Izraela i Amerike s njim. Dok traje tiha diplomatija, nastavljaju se žestoka bombardiranja Pojasa Gaze.

U ratu je do sada poginulo najmanje 220 Palestinaca, uključujući 63 djeteta i 38 žena.

avaz.ba

Neeksplodirana ubojna sredstva, koja je Izrael koristio u napadima na Pojas Gaze, predstavljaju veliku prijetnju za Palestince na tom području, posebno za djecu.

Nerijetko se dešava da mališani u Gazi vrijeme provode tako što se igraju u njihovoj neposrednoj blizini i sjede na projektilima koji nisu eksplodirali.

Fotoreporter AA zabilježio je upravo takve prizore u okrugu Er-Rimal na zapadu grada.

Među žrtvama izraelskih napada na Gazu nalazi se i veliki broj djece.

Izrael od 10. maja iz zraka i s kopna vrši napade na Pojas Gaze.
 

Broj poginulih u izraelskim napadima na Pojas Gaze, koji je pod opsadom, porastao je na 213.

Među poginulima se nalazi i 61 dijete, 36 žena, dok je 1.442 ljudi ranjeno tokom izraelske ofanzive.

Uprkos reakcijama iz svijeta, Izrael je nastavio žestoke napade na Gazu u kojoj živi oko dva miliona stanovnika.

S druge strane, palestinske grupe otpora u Gazi nastavljaju ispaljivati rakete kao odgovor na izraelske napade.

Od ispaljenih raketa u Izraelu je poginulo deset osoba.

radiosarajevo.ba


 

Frankfurter algemajne cajtung (FAZ) donosi tekst Miahela Martensa koji govori o “životnoj opasnosti” u kojoj će biti Radovan Karadžić kada ga po odluci suda prebace u britanski zatvor u kojem su i islamisti.

Autor teksta podsjeća da je u procesu koji je trajao cijelu deceniju Radovan Karadžić marta 2018. osuđen na doživotni zatvor precizirajući da je osuđen kao nekadašnji predsjednik “bosanske republike Srba” kao saodgovoran za dugogodišnju opsadu Sarajeva i masakr u Srebrenici.

“Sada čovjek, čija je politika između 1992. i 1995. koštala života na desetine hiljada muslimana, očito i sam mora da strahuje za svoj život. Razlog je predstojeće prebacivanje u zatvor u Velikoj Britaniji, gdje će izdržavati kaznu. Karadžić i njegovi advokati navode da u britanskom zatvoru on nije bezbjedan. Prijeti mu linč kojem bi ga izložili muslimanski zatvorenici“, upozorava pravni zastupnik Karadžića, Piter Robinson.


Kao naddržavni sud, Tribunal nema nacionalne krivične ustanove na koje može računati, pa su nakon pravosnažne presude osuđenici premještani u države koje sarađuju sa sudom. U takozvanim sporazumima o izvršenju kazne 16 evropskih zemalja su se izjasnile da su spremne da preuzmu osuđene ratne zločince u svoje zatvore. Najprije su to 1997. uradile Italija i Finska, a posljednja se priključila Poljska 2008. Najveći broj država koje sarađuju sa Tribunalom dio su Evropske unije (ili su to bile, kao u slučaju Velike Britanije), ali uz njih su i Albanija, Ukrajina i Norveška. Njemačka također uzima osuđenike na osnovu pojedinačnih sporazuma.Slučaj drugog srpskog zatvorenika pokazuje da upozorenja nisu tako apsurdna kao što u prvi mah zvuče. To što Karadžić mora u britanski zatvor, u vezi je sa strukturom Tribunala koji je u međuvremenu poslije obavljenog posla raspušten. Optuženici pred sudom koji su 1993. osnovale Ujedinjene nacije, za vrijeme procesa bili su u zatvoru nadomak suda, u haškom kvartu Sheveningen, piše DW.

Karadžić je ulagao napore još prije objavljivanja pravosnažne presude da ni u kom slučaju ne mora u britanski zatvor, s obrazloženjem da je u Velikoj Britaniji posebno visok postotak muslimanskih zatvorenika, pa bi moglo doći do osvetničkih akcija protiv njega. Piter Robinson je još 2016. pisao Instituciji koja je preuzela okončanje procesa Haškog tribunala, da Karadžić nema problem s tim da živi sa ljudima koji su muslimanski vjernici, ali on je za ljude u muslimanskim zemljama simbol i bio bi u opasnosti u okolini u kojoj bi muslimani imali mogućnost da mu naude.

Autor teksta navodi riječi Karadžićevog advokata koji tvrdi da je Finska u ovom smislu najbezbjednija zemlja s obzirom da u tamošnjim zatvorima ima najmanje muslimana. Potom se objašnjava da je Velika Britanija početkom maja objavila da će Karadžić kaznu izdržavati u jednom britanskom zatvoru, te da je to izazvalo protest osuđenika: “Njegov argument: U britanskim zatvorima ima mnogo muslimana, koji bi mogli njegovo ubistvo da shvate kao krunu svoje (zatvorske) egzistencije“.

Karadžić može da se pozove na slučaj Radislava Krstića. On je bio general i desna ruka bosansko-srpskog vojnog vođe Ratka Mladića u masakru u Srebrenici. U okolini te navodne “zaštićene zone Ujedinjenih nacija” 1995. su prilikom izvođenja Karadžićeve politike “etničkog čišćenja” trupe pod komandom Ratka Mladića i pod logističkim vođstvom generala Krstića ubile više od 7000 bosanskih muslimana.

General Krstić je uhapšen 1998., a 2004. je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora za suučesništvo u genocidu i za zločine protiv čovječnosti. Prebačen je na izdržavanje kazne u engleski grad Vejkfild u Zapadnom Jorkširu. Tamo su u maju 2010. tri islamistička zatvorenika, prema izvještajima britanskih medija jedan Albanac, jedan Nigerijanac i jedan Britanac koji je prešao na islam, našla način da uđu u njegovu ćeliju i teško su ga povrijedili žiletom pa je samo za dlaku preživio. U sudskom postupku protiv počinioca, koji su u zatvoru već bili doživotno zbog ubistva kada su pokušali da ubiju Krstića, oni su naveli da im je motiv bio njegova uloga u Srebrenici. Krstić je dobio obeštećenje od zatvora u visini od 52.000 funti. Prvo je prebačen u drugi, pa u treći britanski zatvor, a kada mu očigledno ni tamo nisu mogli garantovati bezbjednost prebačen je u zatvor u Poljskoj.

Autor teksta navodi da advokat Robinson iz svega toga izvodi zaključak da će se Krstićevo iskustvo “vjerovatno u slučaju predsjednika Karadžića ponoviti”. Prema Robinsonu, Karadžić je daleko više ozloglašen od Krstića, a u Velikoj Britaniji u međuvremenu ima još više muslimana u zatvoru.

„Pod tim okolnostima je odluka da se predsjednik Karadžić pošalje u Veliku Britaniju jednaka smrtnoj kazni”, navodi se stav Karadžićevog advokata u tekstu koji je objavio dnevni list Frankfurter algemajne cajtung.

“Prigovori Karadžića i njegovog advokata su odmah odbačeni. Britanski ministar vanjskih poslova Dominik Rab je prema izvještaju koji je objavio BBC izjavio da Britanija može da bude ponosna na činjenicu da je učestvovala u pravnom procesuiranju "najtamnijeg poglavlja evropske historije od Holokausta”, kaže se u tekstu objavljenom u današnjem izdanju frankfurtskog dnevnog lista FAZ.

radiosarajevo.ba


Tramp je zbog podsticanja na pobunu već opozvan u Predstavničkom domu, a sada tu rezoluciju, odnosno "optužnicu", treba da razmotri i Senat.
U neredima 6. januara poginulo je petoro ljudi. Zbog toga je opoziv Trampa vrlo brzo pokrenut u Predstavničkom domu, a on je prvi predsjednik koji je dva puta opozvan za vrijeme jednog mandata.

Demokrate smatraju da je njegova kampanja o diskreditovanju rezultata izbora dovela do toga da njegove pristalice napadnu Kapitol kako bi spriječili da Kongres potvrdi izbornu pobjedu Bajdena. Kažu i da je Tramp dodatno podstakao pristalice da napadnu Kongres svojim govorom, a da je potom na televiziji gledao šta se dešava. To advokati bivšeg predsjednika SAD negiraju.

Najstariji demokratski senator

“Podsticanjem nasilja” protiv Vlade SAD, kažu demokrate, Tramp je počinio teška krivična djela i prekršaje – što je osnov za opoziv po američkom Ustavu.

Ovim suđenjem predsjedavat će najstariji demokratski senator Patrik Lejhi (Patrick Leahy).

Međutim, kako pišu svjetski mediji, šanse da Tramp bude proglašen krivim su veoma slabe. Najmanje 17 republikanaca bi trebalo da se priključi demokratama kojih je 50 da bi Tramp bio osuđen. Već je 45 od 50 republikanaca glasalo za to da se suđenje proglasi neustavnim, što ukazuje da će bivši predsjednik vjerovatno biti oslobođen.

avaz.ba

Prodaje se Kuća (1/1)

NAJNOVIJE VIJESTI

LEFTOR REKLAMA

WEB LINKOVI